Vjerujem da ne pretjerujem kad kažem da ogromna većina onih koji se izjašnjavaju kršćanima ne znaju koji se blagdan slavi ove nedjelje. Da bih pokazao samo djelić onoga na što nas taj blagdan upućuje, poći ću ovim putem.
Nije nikakva tajna i naše je zajedničko ljudsko iskustvo da smo uvijek nečemu i nekome suprotstavljeni. Nekad su to suprotstavljanja niskog intenziteta, nekad visokog. Nekad se porječkamo, nekad ratujemo.
Za feminizam, najveći je neprijatelj muškarac. Kad će nastupiti raj na zemlji? Kad se ubije patrijarhat, naravno.
Za komunizam, najveći je neprijatelj buržoazija. Kad će nastupiti raj na zemlji. Kad se (u najdoslovnijem smislu te riječi) ubije buržoazija. Kad nastupi diktatura proletarijata, eto nam raja na zemlji.
Da ne duljim, često eliminaciju neistomišljenika vidimo kao napredak. I nismo iz povijesti naučili da kad uklonimo jedan izvor naše frustracije sami postajemo izvorom frustracije drugome. To što sjaše Kurta da uzjaši Murta malo što mijenja na stvari.
Što nam o tome ima reći nedjeljni blagdan?
Priča kaže da su ljudi koji su slijedili Isusa iz Nazareta kao njegovi učenici nakon svega što se dogodilo i kad njega više nije bilo među njima, sjedili zajedno na jednome mjestu. I da je odjednom mjesto na kojemu su bili ispunila huka vjetra i da se na svakoga od njih spustio plamičak Duha Svetoga. Zato se taj blagdan zove Blagdan Duha Svetoga, u narodu poznatiji kao ‘Duhovi’. A Duh, ukoliko je Isusov, poziva na zajedništvo, na gradnju boljega svijeta ne eliminacijom neistomišljenika koje doživljavamo kao neprijatelje, već upravo ljubavlju prema neprijateljima. I kad vidimo eliminiranje ljudi, bilo da je riječ o inkviziciji nekih prošlih vremena ili pak cancel kulturi naših dana, znate da tu na djelu nije Isusov Duh, jer on poziva na zajedništvo i ostvaruje ga. Pedesetnica ili Blagdan Duha Svetoga je blagdan podsjećanja na početak mukotrpnog probijanja Duha Božjega kroz ljudsku povijest, obilježenom neprekinutim nizom sukoba i potocima krvi.
Pen de Gio 