Dođoh zvati

Matej 9. 9-13

Tri je sata u noći. Telefon zvoni. Netko zove. Što prvo pomislite? 

• netko je nastradao – hitna situacija
• netko se zabunio 
• netko zove ‘iz Amerike’ 

Neugodan poziv koji pamtim iz djetinjstva je mama koja nas s prozora zove da prekinemo s igrom i dođemo na večeru… (da znam, današnja djeca ne znaju da smo se nekad igrali na ulici)

Zovemo na telefon, zovemo uživo, zovemo virtualne sugovornike… Zovemo one koji su nam daleko. Pozivi nas prekinu u onome što radimo, o čemu razmišljamo. Poziv prekida rutinu. Neke bismo pozive najradije izbjegli. Danas kad vidimo pozivatelja to i možemo i činimo.

Isus pozivom prekida Matejevu rutinu. O kakvoj je rutini riječ? Matej je za cara ubirao porez i odatle ime njegovu zanimanju – ‘carinik.’ Ali imao je pravo uz porez za cara ubirati i za sebe. I to je pravo, dakako, obilato koristio. Jednog je dana tako, junak naše priče, sjedio u svom uredu – carinarnici i sisao krv prolaznicima. Ljudi koji druge doživljavaju kao servis za zadovoljenje vlastitih želja zovemo krvopijama. Ljudi koji stalno nešto traže, (financijski, emotivni, vremenski…zahtjevi), inzistiraju na svojim pravima, a zauzvrat ništa ne daju, zato najčešće sami sjede u svojim ‘carinarnicama,’ u svojim osamama. Kako tretirate ljude koji nikad ne plate cugu društvu, a od vas očekuju da platite? Onaj koji sam sjedi u carinarnici sa svojim zahtjevima okolini jest krvopija. 

No, putem je naišao čovjek od kojega nije imao što naplatiti jer se ovaj odrekao svega. Imao je samo haljinu na sebi i štap u ruci. No, putnik nije samo prošao. Zastao je, pogledao ga i rekao: ‘Slijedi me!’ Krvopija ostavi svoj ured nezaključanim i krenu za putnikom. Bio je to poziv koji se nije mogao odbiti. Čovjek koji ga je zvao bio je autentičan. Za razliku od njega koji je imao pune džepove i praznu dušu, ovaj je putnik imao prazne džepove i punu dušu. Bio je to čovjek koji se odrekao svojih prava da bi mnogima donio spas. Vidio mu je u očima da nema posla s glumcem. On, carinik, dobro je znao pročitati ljude. 

Danas, znamo to, na svijetu postoji malo više od 8 milijardi ljudskih prava. Jer, svatko ima svoje pravo. I za razliku od popularne Coelhove mantre kako će se cijeli svemir urotiti za vas kad poželite neko svoje pravo, istina je da će se svemir ljudi oko vas urotiti protiv vas i vašega prava. Ta živimo u svijetu gdje ego gospodari. 

Tek kad je izašao iz ‘carinarnice’ iz svog sebičnog prava i ušao u dom, Mateju se pridružuju drugi. Isti njemu, ali ipak su tu. Matej je čuo poziv, ostavio svoju carinarnicu iz koje je sisao ljudima krv i pošao za Isusom iz Nazareta i tako se počeo pretvarati u dobrovoljnog davatelja krvi. 

Vratimo se pozivu. Nama. Gdje tebe danas zatiče Isusov poziv? Jesi li sam u svojoj carinarnici? Sam(a) sa svojim ‘pravom’ da drugima sišeš krv, ili si u domu s mnogim ‘carinicima i grešnicima’? I s Isusom koji ti se pridružuje. To se nije svidjelo farizejima ali oni danas nisu bitni.  Bitan si ti. Hajde da molitveno čujemo taj poziv. Isus reče da je došao zvati grešnike. Zove se one koji su daleko. A grešnik koji sjedi u svojoj ‘carinarnici’ je daleko od ljudi. Grijeh nas otuđuje. I zato grešnika treba dozvati. 

[Meditativno molimo… ]

Koja je tvoja sadašnja rutina u kojoj te zatiče Isusov poziv? Jesi li sam i nezadovoljan što se nitko ne zaustavlja pred tvojom ‘carinarnicom?’ Osjećaš li se udaljen od ljudi? Misliš da su te ljudi oko tebe dužni voljeti. Platiti ti carinu. Zadovoljiti tvoje želje. ‘Ja imam pravo na to,’ kažeš. Tražiš li od ljudi da ti posvete svoje vrijeme, svoju naklonost, svoje financije, cijele sebe, kako bi ti bio zadovoljan? A zauzvrat im prigovaraš da nisu dali dovoljno, da nisu dali dobro. Ne iskazuješ zahvalnost i za ono što ti je učinjeno? Čuješ li riječi Pisma: ‘Ništa ne činite iz sebičnosti ili za ispraznu slavu, nego u poniznosti smatrajte druge boljima od sebe, ne gledajući svaki samo za svoje(pravo, želje), nego i za ono što je drugih. Neka u vama isto mišljenje bude kao i u Kristu Isusu. On koji je lik Božji ne pomisli da je jednakost s Bogom posezanje za dobitkom,nego se toga liši, uzevši lik sluge… (Fil 2) 

Poziv te može zateći baš sad i ovdje, ako otvoriš svoje srce i rekneš: ‘Goviri Gospodine, sluga tvoj sluša’ i‘Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!(Psalam 139). A Božji put je odricanje od svog prava da piješ drugima krv i da postaneš, poput Matije, dobrovoljni davatelj krvi. Umjesto da tražiš da drugi služe tebi, odluči sada da ćeš početi služiti drugima. Ne kukaj da te drugi ne vole, već počni ti ljubiti druge. Isus je uzeo lik sluge. Jesi li i ti spreman na to? Iskazati milosrđe čovjeku u potrebi, a ne zaobići čovjeka da bi se prinijela žrtva. Isus je postavio prioritete. Reci Bogu: izlazim iz svoje carinarnice i pridružujem se stolu za kojim si ti domaćin. I osjetiti ćeš slobodu. Postat ćeš blagoslov svojoj okolini. Možeš ti to. Neka te Bog blagoslovi i podrži u tvojoj odluci.